"Pre nedelju dana, možda oko 16 sati. Prvi put sam stigao kući na jedanaest mjeseci. Upoznao sam prijatelje. Nisam vidio neke od njih više od godinu dana, a vidio sam svoje roditelje i sestre. Da ih napusti nakon takvog kratkog sastanka postalo je najteže što sam morao učiniti, za sve ove mjesece. "
Robert se takođe podsjeća na to što mu je život bio u glavnom gradu prije nego što je postao poznat.
Kaže: "To je bilo najbolje u mom životu. Imao sam samo maleni stan, ali uvijek su bili prijatelji okolo. U blizini me se obično nalazilo pet ili šest osoba. Bilo je tako upečatljivo neobično. To je bio taj život o kome sam uvijek sanjao. Malo ludo, ali pogodno za mladog glumca. "
Također kaže da mu je slava neorganizirala svoj život, jer će se svugdje prepoznati, gdje god je otišao. Robert dodaje u intervju sa njemačkim časopisima "Gala": "Volim putovati i više prepoznati o gradovima i njihovim stanovnicima. Sada ne mogu ići nigde, a da nisam doživio osjećaje da me gledaju 24 sata dnevno za mene 7 dana u sedmici. Ne sviđa mi se taj osjećaj. "